Spontani pobačaji su najčešća komplikacija trudnoće, kako u prirodnom zanošenju, tako i uz liječenje neplodnosti. Učestalost spontanih pobačaja (SAB) raste starenjem, primarno žene, ali i partnera. Spontani pobačaj nakon izvantjelesne oplodnje posebno je stresan, izaziva duboko nezadovoljstvo, tjeskobu i emocijske poremećaje.
Većim dijelom SAB-i su neizbježni jer su prouzročeni kromosomskim abnormalnosti (50-70%). Tu prednjači majčinski udio zbog aneuploidija jajnih stanica (oocita).
U prirodnim i IVF (in vitro fertilizacija) trudnoćama učestalost SAB-a je podjednaka, a razlika je u prikazu biokemijskih trudnoća. Te trudnoće nisu registrirane u većine prirodnog zanošenja, jer menstruacija izostaje tek 7-10 dana.
U IVF postupcima najčešće se navode slijedeće učestalosti:
- biokemijske trudnoće 7-15>
- klinički pobačaji 12-18>
Znači da je rani gubitak trudnoća (<20 tj.) komplikacija u 20-30% trudnoća (vidi i poglavlja u Šimunić i sur. 2020.)
Učestalost SAB-a se povisuje starenjem pacijentice (A) a ukupan broj oocita umanjuje učestalost (Sunkera 2014). Analiza 124 tisuće IVF trudnoća utvrdila je također ukupan gubitak ranih trudnoća 22,3%, od toga 7,7 biokemijskih trudnoća, a 14,6% klinički SAB. Zanimljivo, to je istraživanje iznašlo nižu stopu SAB u IVF postupcima zbog muške neplodnosti, u odnosu na ženske uzroke (9,9% vs 11,8%), ako se dobije više od četiri oocite.
Zaedna i sur. (2015.) su utvrdili u 1636 svježih IVF-a i 188 odmrzavanja – incidenciju biokemijskih trudnoća od 13,8%. U prirodnim trudnoćama učestalost biokemijskih trudnoća bila je 18%.
Više istraživanja je utvrdilo povezanost dobi muškarca sa češćim spontanim pobačajima. Starenjem partnera raste učestalost DNK oštećenja spermija i kromosomskih abnormalnosti. Poremećaji spermatogeneze povezuju se s upalom, debljinom, dijabetesom i pušenjem duhana. Također se ističe utjecaj na sjeme, oksidativnog stresa, okolinska toksičnost i epigenetske modifikacije.
Fosse i sur. (2020.) su prikazali rezultate meta-analize 10 relevantnih studija. Utvrđeno je da se rizik za SAB ne povisuje značajno do 39. godine muškarca. Nakon četrdesete godine rizik se značajno povećava.
Navedena metaanaliza provedena je na 40.189 trudnoća. U toj je studiji istaknuto da kada je dob muškarca iznad 40, a žene iznad 35 godina rizik za SAB poraste za šest puta. Oba partnera starija od četrdeset godina još snažnije povisuju rizik za spontani pobačaj. Nasuprot tome velika istraživanja iz Francuske i Danske nisu utvrdila da stariji partner povisuje rizik.
U recentnom istraživanju iz SAD na 12 710 trudnoća nađeno je značajno viši rizik za rani SAB ako je muškarac stariji od 50 godina. (OR 2,30 ci 1,17-4,52).
Sumarno analizirano možemo zaključiti da dob muškarca kod liječenja neplodnosti od 45 i više godina, značajno povisuje rizik spontanog pobačaja. Neki tu granicu spuštaju na 40 godina, ali tu se gubi snaga statističke značajnosti. Sve analizirane studije utvrdile su značajno povišenje rizika za SAB ako je žena starija od 35 godina. Tu je raspon relativnog rizika između RR 1,52-8,8.
Literatura:
- Šimunić i sur. Izvantjelesna oplodnja, zagreb, 2020.
- Sunkara K i sur.Association betwen response to ovarian stimulation and miscariage following IVF
- Zeadna A i sur. A comparation of biochemical pregnancy rates between women who underwent IVF and fertile Controls who conceived spontaneously, Hum. Rep., 30/4:783, 2015.
- U Fossé N i sur. Advanced paternal ageis associated with an increased of spontaneous miscarriage: a systematic review and meta-analysis.
Hum.Reprod., 29/6:1218, 2014.
